Nakon puna dva mjeseca konačno je došao i prvi društveni izlet našeg društva. Zato i ne čudi da je zanimanje bilo veliko, bilo nas je 40, od toga petoro djece i Tara – naš pasji pratitelj. Izbor je pao na ne previše zahtjevnu, ali zato prekrasnu stazu uz kanjon Krupe do Kudinog mosta. Krupa je pritok Zrmanje, rječica duga svega 7km, s prekrasnim kanjonom i slapovima koji su među najljepšima u Hrvatskoj. Kudin most duljine 109m, s 12 kamenih lukova, je zaštićeni spomenik arhitekture. Prema predaji sagradio ga je zaljubljeni majstor Kuda kako bi svatovi s njegovom ljubljenom Milijom mogli prijeći Krupu.
Nakon okupljanja u Kaštel Starom, kolona automobila (jer moramo poštovati pravila zbog epidemiološke situacije) preko Benkovca i obavezne jutarnje kavice, kreće prema Ravnom Golubiću gdje započinje staza. Prvi dio je strmiji spust, tzv. Vratolom, koji smo svi uspješno svladali, uz prve očaravajuće poglede na Krupu i njene slapove. Nakon kratkog odmora u hladovini krećemo uzvodno uživajući u bojama i zvukovima prekrasne prirode. Prvu prepreku na putu predstavljala je malo veća „lokva“ nastala kao posljedica velikih kiša prije nekoliko dana. Ali uz zajedništvo i međusobnu pripomoć prošli smo je suhih nogu.
Međutim, nakon nekog vremena nailazimo na zaista veliku prepreku. Jedno veliko područje, kroz koji prolazi staza, je poplavljeno. I vjerojatno bi tu bio kraj naše šetnje uz Krupu da se nekoliko naših članova nije iskazalo i pokazalo kao pravi planinari. Mala grupica brzih, koji su imali cilj proći cijelu stazu do Manastira, nako što su prošli ovaj dio su shvatili da bi to nama mogao biti problem. Vratili su se, konstruirali nam prolaz od naplavljenih grana i uz to osigurali put „gelenderom“ – rukohvatom koristeći naravno zamke iz svojih ruksaka. Još jednom velika hvala Slavenu i Filipu.
Nastavljamo dalje, u posebno dobrom raspoloženju jer ovo je bila avantura koju nismo očekivali i dolazimo do mjesta gdje je naša vodička Kristina u dilemi. Pregaziti rijeku ili ne? Trebali smo prijeći na drugu stranu ili krenuti uzbrdo, pa opet dolje. Vrućina i dobro raspoloženje brzo su presudili… skidamo gojze, dižemo hlače i hrabro preko hladne Krupe. I priznajemo da nam je ovo hlađenje dobro došlo. Preko livade i sipara i eto nas za dvadestak minuta do Kudinog mosta i prekrasnih slapova pod njim.
Tu je uslijedio zasluženi poduži odmor, jelo i kupanje onih hrabrijih koji kažu da je temperatura vode bila oko 13 °C. Nakon zajedničke slike, nastavljamo put uzbrdo prema Golubiću, uživajući još neko vrijeme u pogledima na Krupu iz druge perspektive. Nakon kraćeg odmora autima idemo do manastira Krupa. Tu nas čekaju naši veterani Slavica i Filip Balić, Ljuba i Miro Radić te Mara Šustić. Slijedio je odmor u hladovini uz hladno piće i prepričavanje zgoda i nezgoda.
Ovo je izlet koji će ostati u lijepom sjećanju i za kojeg sigurno vrijedi ona naša: „Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje“. Hvala našoj Kiki, glavnom vodiču izleta i njenim pomagačima Rosi, Ivni, Ivani i Mariju.

 

Galerija (+ 11 slika)