Naši su školarci od 22. do 24. studenoga imali ne baš jednostavan vikend u planini. Naime, dio polaznika 6. Opće planinarske škole sudjelovao je na završnom terenskom ispitu pred budnim okom vodiča i ispitivača. U znak potpore objema stranama izletu su se priključili i ostali članovi.
Prema Dinari smo se zaputili u poslijepodnevnim satima – u selu Guge čekao nas je organizirani prijevoz do pl. kuće Brezovac. Tamo su nas susretljivo dočekali Valerija Čulina i Slaven Grgić. Planinarska kuća Brezovac nalazi se na 1050 m n/v. Smještaj u domu je ugodan i prikladan planinarskim potrebama.
Odmah po dolasku školarci su pristupili pisanome dijelu testa. Ispitivačice su bile temeljite pa su nakon pisanoga dijela, provele i usmeni dio da utvrde motiviranost i snalažljivost polaznika.
Već nakon teorijskog uvoda i uspješnih rezultata bilo je jasno da je Malačka dobila perspektivne planinare.
To su potvvrdili i sutradan, u subotu (23. 11. 2019.), kada smo se kroz ogoljelu bukovu šumu zaputili prema oblacima i Sinjalu. Staza je bila obavijena gustim bijelim oblacima iz kojih su izvirivale ljepote Dinare. Hrabro su školarci (i pratitelji) pratili Slavena koji nas je doveo do vrha (1831 m). A na vrhu – još više oblaka, vjetra… Temperatura ne baš ugodna. Taman za nekoliko zajedničkih fotografija i brzi spust prema nekoj zavjetrini.
Korak po korak, priča do priče, uz kratka zaustavljanja našli smo se u podnožju Sinjala… Oblaci su se povukli i pustili nas da se divimo tom nepreglednom kršu. U zraku se osjetio miris kiseloga kupusa koji nam je obećala Valerija. Bio je to dobar motiv da se u dom vratimo na vrijeme.
A nakon izvrsnog kupusa – nekima kava, drugima izrada bivka. Školarci su bili dobro pripremljeni i organizirani, baš kao i njihovi bivci. Članovi nadzornoga odbora – Duško Čubrilo, Ivana Vrtlar, Ivana Jozić, Kristina Šustić Vulas, Ivana Perica i Zvone Perica – bili su zadovoljni viđenim. Još samo par čvorova i mogli su se nadati diplomama…
Tako je i bilo – u kasnim večernjim satima, nakon slasnih gradela, školarci su dobili pisanu potvrdu da su spremni za život u planini. Uz diplomu su dobili i tortu sa svjećicama. Njihovoj sreći nije bilo kraja – uslijedila je fešta kakvu samo Malačka zna prirediti…
U nedjelju, dobro naspavani, diplomirani planinari (osim jednoga) krenuli smo od doma do sela Guge gdje nas je čekao naš „žućo“. Trajalo je to spuštanje, možda i više nego sam uspon.
Bila su to naša tri dana na Dinari, sivoj kamenitoj ljepotici koja nas je napunila svojom snagom i divljinom.
