Čega se treba, a čega ne treba bojati pri planinarenju?
Baš kao i svaka ljudska djelatnost i planinarenje nosi svoje opasnosti. Opasnosti u planini mogli bismo razdijeliti na objektivne i subjektivne. Dok objektivne opasnosti NE ovise o nama, subjektivne se događaju zbog krivih procjena, neispravne opreme, nedovoljne pripremljenosti ili nepažnje, pa se mogu i spriječiti. Ne treba biti zaplašen opasnostima, jer to nepotrebno otežava normalan život, ali treba biti svjestan svega što nam prijeti i učiniti potrebne mjere zaštite. Predosjećaš li opasnost, ne srljaj u nju! U planinu nikad ne idi sam, jer ti u slučaju nesreće nema tko pružiti pomoć! Planinarenje je društvena, a ne individualna aktivnost; samo je doživljavanje individualno. Krajnji cilj svakog tvog izleta neka bude sretan povratak kući!
Vremenske (ne)prilike čest su uzrok nevolja u planinama, bilo da se radi o kiši, snježnoj mećavi, tuči, orkanskom vjetru ili magli. U slučaju nevremena treba se što prije domoći najbližeg zaklona i u njemu ostati dok nevrijeme ne posustane. Valja pritom znati da pred grmljavinskim nevremenom osamljeno drveće, uski grebeni, vrhovi, stijene i druga mjesta izložena munjama nisu dobar zaklon. Međutim, domogavši se konačno kakvog-takvog zaklona, ljudi se obično osjećaju spašenima, a zaboravljaju da je bitno sačuvati tjelesnu toplinu i spriječiti pothlađivanje odnosno smrzavanje! Smrzavanje je, uz poskliznuća, najčešći uzrok stradavanja u planinama, a zapravo je posljedica neznanja ili neopremljenosti, odnosno može se spriječiti. Toplina tijela najbolje se čuva kretanjem, a u mirovanju tako da tijelo pokrijemo astrofolijom ili većim brojem slojeva odjeće (toplinu čuva zrak između slojeva!).
Osim nepovoljnih atmosferilija, treba se čuvati i od sunca, a pogotovo od vrućine i prevelike količine UV-zraka. Zatiljak, glavu, ramena i oči zaštiti od sunca i izbjegavaj uspone za najvećih podnevnih vrućina!
Kamen ili lavina koja pada brzo postiže veliku brzinu i dobiva strahovitu snagu, koja lako može ubiti čovjeka ako joj se nađe na putu. U slučaju odrona iznad tebe treba reagirati strelovito; pogledati odakle dolazi kamen i naglo odskočiti u stranu. Hodajući treba paziti gdje stajemo i izbjegavati nestabilno kamenje, koje bi se moglo odroniti na nekoga ispod (uostalom, ni tebi nije svejedno hoćeš li se strmoglaviti niz padinu). Izbjegavaj kršljive stijene i prenapučene staze!
Kretanje preko sipara, po snijegu, ledu, bljuzgi i blatu zahtijeva povećan oprez, jer je tlo nestabilno i veoma sklisko, pa se lako može dogoditi pad i poskliznuće niz padinu. Svaki korak mora biti promišljen i stabilan!
U proljeće se javlja opasnost od krpelja koja traje do sredine jeseni. Poslije svakog izleta se otuširaj (korisno za ispiranje znoja i opuštanje mišića) i pritom pogledaj da slučajno nemaš slijepog putnika na tijelu. Imaš li, uhvati ga čistom, plamenom opaljenom pincetom što bliže rilcu i povlačeći olabavi njegov prihvat, a zatim izvuci iz kože tako da nijedan njegov dio ne ostane na tebi. Ako to ne ide, omami ga alkoholom na vati, pa pokušaj ponovno. Za utjehu, većina ih nije zaražena.
Strah od napada životinja mnogo je veći no što bi trebao biti s obzirom na stvarnu opasnost. U kraškim predjelima, gdje ima zmija, nije loše malo više pripaziti gdje stajemo i za što se primamo, međutim nije poznat primjer u povijesti našeg planinarstva da je netko umro od »ugriza« zmije. Neosnovano je velik i strah od medvjeda i vukova. Iako su zabilježeni bliski i vrlo dojmljivi susreti, nije poznat slučaj da su neizazvani napali ljude u planini. Pri susretu sa životinjama treba nadvladati instinktivnu želju za trčanjem i mirno se udaljiti! Treba biti relativno glasan, tako da nas životinje mogu rano uočiti i udaljiti se; sve zdrave životinje su plašljive i povlače se pred čovjekom, osim ako se osjete napadnute, a tek tada uzvraćaju napad. U planini je znatno veća opasnost od napada grabežljivog homosapiensa, no osobna je sigurnost još uvijek veća nego u gradu!
Subjektivne opasnosti
Subjektivne opasnosti nastaju zbog »ljudskog faktora«, krivih procjena i planova, nedovoljne pripremljenosti ili neispravnosti opreme, najčešće kao posljedica nezdravog shvaćanja i precjenjivanja svojih mogućnosti. One se mogu predvidjeti i gotovo sasvim izbjeći.
Prije polaska na izlet racionalno procijeni svoju psihofizičku spremnost i opremljenost. Ako si bolestan ili se ne osjećaš dobro, odustani od odlaska u planinu. Sve potencijalno opasne radnje (ukopčavanje karabinera, pravljenje čvorova i sl.) dobro uvježbaj na neopasnom mjestu. Radnje čini pažljivo i s provjerom.
Čest uzrok opasnosti, koji može biti preduhitren dobrim planom, nepredviđeno je zadržavanje u planini nakon spuštanja mraka. Mrak je posebno neugodan u zimsko doba godine kada su dani kraći i hladniji. Uvijek treba paziti da se do naseljenih mjesta ili prenoćišta stigne za dana!
Razmjerno često se u planini dogodi da zalutamo i izgubimo put ili markaciju. Lutanje se može spriječiti dobrim vođenjem grupe, poznavanjem puta ili znalačkim korištenjem orijentacije. Hodajući planinom stalno treba na karti pratiti gdje se otprilike nalazimo.
(https://www.hps.hr/planinarstvo/osnove-planinarstva/opasnosti-planinarenja/)
